Iznevjerili smo Šenou i Mažuranića

Prodaja ili dokapitalizacija Croatia osiguranja i HPB-a, sasvim svejedno koji oblik privatizacije, ima povijesnu važnost za ideju hrvatske državnosti i suverenosti. Izlaskom države iz većinskog vlasništva dviju značajnih državnih financijskih institucija nastavlja se proces nepoštene, nejasne privatizacije i rasprodaje nacionalnih vrijednosti koje su stvarane generacijama prije nas. Croatia osiguranje, suvremeni lider na tržištu hrvatskog osiguranja, osnovana još 1884. pa sve do danas u kontinuitetu, bez obzira na globalnu krizu, još posluje bez gubitaka premda je u državnom vlasništvu.

Sve je to postignuto unatoč teškim vremenima, ratovima, promjenama društveno-političkih sustava, opstrukcijama, stranim hegemonističkim ideologijama i nakanama njezina slabljenja i uništenja. Privatizacijom Croatia osiguranja poništavaju se ideja, zasluge i napori naših velikana Šenoe, Vončine, Hofmana, Deželića, Folnegovića, Hondla, Mažuranića, Mrazovića, Pongratza i mnogih drugih. Svi su oni podržavali osnivanje zadruge Croatia još prije više od 120 godina prepoznali opasnost prodora austro-ugarskog kapitala i odljev hrvatskih premija u inozemstvo. Jesu li bili pametniji i mudriji od naše današnje političke elite ili samo veći domoljubi? Smije li se krpanje proračuna nadrediti strateškim nacionalnim interesima?

Potreba za žurnom dokapitalizacijom kao pretpostavkom razvoja institucije za koju država nema novca u proračunu lansirana je kao politička floskula bez znanstvenih i stručnih analiza i ne odgovara stvarnosti. Croatia osiguranje s postojećom razinom kapitala značajno premašuje minimalne kapitalne zahtjeve koje propisuju međunarodna regulacijska tijela i nacionalni regulatori. Stoga je njezin daljnji razvoj moguć bez državnih potpora na internoj dokapitalizaciji putem instituta zadržane dobiti, onako kako to čine sve najpoznatije svjetske financijske institucije. Uostalom , kapitalni standardi Basel II., III., i Solvency II. osmišljeni su ne da se provede dokapitalizacija financijskih institucija nego kako bi se uvjerilo regulatore, supervizore, državu i druge vjerovnike kako je postojeći kapital dostatan za pokriće neočekivanih gubitaka i održavanje stabilnosti financijskih sustava. Ali to treba razumjeti kako bi se ispravno prosuđivalo!

Cijena od dvije milijarde kuna, za koliko se namjerava provesti prodajna transakcija, odgovara udjelu od dvije trećine jednogodišnje premije koju Croatia osiguranje danas ostvaruje! Zašto se prodaja ne realizira po uobičajenoj cijeni od 3 do 5 godišnjih premija što bi vrijedilo od 9 do 15 milijardi kuna? Prodaja u uvjetima najteže krize suvremenog čovječanstva mora rezultirati vrednovanjem nacionalnog kapitala po najnižim cijenama. A onda kreće već isprobani scenarij. Dubinska analiza ukazuje na neefikasnost poslovanja i višak zaposlenih... Sve kako bi se privatni korporativni kapital pod sintagmom povećanja konkurentnosti u kratkom roku umnogostručio po cijenu socijalnih nemira. Pitajmo građane za mišljenje!