Osiguranje i javne nabavke

Ognjen Aleksić - 14.12.2009 22:27

Vječita dilema u javnim nabavkama je odabir najpovoljnijeg ponuđača. Dodatno se pitanje usložnjava kod odabira nečeg što se ne mjeri komadima, litrima ili metrima. Takav se problem javlja kod odabira najpovoljnijeg ponuđača osiguranja imovine i lica.

Sasvim je sigurno da najniža cijena (premija osiguranja) nije ključni faktor u rangiranju osiguravajućih društava i da treba dati prioritet visini kapitala, tehničkim rezervama, iznosu premije osiguranja, profitabilnosti, procentu isplaćenih šteta, rokovima plaćanja šteta i naravno likvidnosti kao nečemu što postaje sve veći problem u industriji osiguranja.

Seminar održan na Jahorini protekli vikend je pokazao i nedostatak specifičnih znanja kod osoba koje imaju za zadatak da organizuju raspisivanje javnog oglasa kao i vrednovanje i odabir najpovoljnijeg ponuđača. Tom manjku znanja iz osiguranja doprinijela su i sama osiguravajuća društva, koja u nedostatku inovativnosti, kreacije novih proizvoda potenciraju samo najniže premije osiguranja kao faktor prednosti u odnosu na konkurenciji, a vrlo često to prerasta u klasičan damping u kojem se pojedina osiguranja nude po principu marka-komad, što više nema ni na pijaci "Arizona".

Postavlja se pitanje imaju li osiguravajuća društva odgovor u slučaju katastrofalnih šteta ako u isto vrijeme insistiraju na značajnim smanjenjima premijskih stopa kada se nadmeću na javnim tenderima. Sa druge strane, oni koji traže usluge osiguranja moraju najprije dobro da se informišu o tome koje su posljedice za njih same ako izaberu osiguranje finansijski nestabilno i nejako da se nosi sa velikim štetnim događajima jer učenje na vlastitim greškama nije dobro ako izbije požar.