Svanimir Steiner: Uskoro ćemo potpisati brokerski Kodeks

Udruženje posrednika u osiguranju, kao i svako drugo strukovno udruženje, osnovano je kako bi pomoglo članicama u rješavanju određenih pitanja koje se vežu uz registriranu djelatnost, a koje one same ne bi mogle riješiti, odnosno imale bi više problema. Na koncu, svaka je članica posvećena osnovnom poslu, a to je posredovanje u osiguranju onako kako je to zakonom definirano, a strukovno Udruženje nastoji u tome maksimalno pomoći. O problemima s kojima se u svom radu suočavaju brokeri u osiguranju razgovaramo s predsjednikom Udruženja Svanimirom Steinerom.

Možete li navesti neke probleme s kojima se brokeri u osiguranju suočavaju, a koji su rješavani putem Udruženja?

Jedna od bitnih tema kojom se Udruženje u posljednje vrijeme bavilo je ukidanje PDV-a za našu djelatnost u skladu s praksom EU. Inicirali smo i proveli to ukidanje. Naravno, djelatnost našeg Udruženja vezana je i uz suradnju s Hanfom i Ministarstvom financija, i to konkretno na Zakonu o osiguranju. Sudjelovali smo, naime, i u izradi novog Zakona, koji je dobrim dijelom dovršen, no u ovom trenutku ne mogu precizirati u kojoj su mjeri naši prijedlozi prihvaćeni. Za nas je bitno da se poboljša opis naše djelatnosti u području savjetovanja jer smatramo da smo po stručnom znanju jedini sposobni i kompetentni neovisno tumačiti ugovore o osiguranju u odnosu na druge konzultante koji se pojavljuju na tržištu. Velika je razlika ako imate konzultanta za osiguranje koji radi za tvrtku koja je osnovana sa 20.000 kuna kapitala i koja nema osiguranje profesionalne odgovornosti i nas.
U Europi se velika pozornost posvećuje upravo zaštiti potrošača. Osiguranje profesionalne odgovornosti nadoknađuje financijsku štetu komitentima za pogrešno savjetovanje.
Ako posrednik ima mandat da obnovi neko osiguranje koje vrijedi, primjerice, pet milijuna eura i dogodi se da nije obnovljeno kako treba ili na vrijeme, i ako je zbog toga posrednik skrivio financijski gubitak klijentu, to se nadoknađuje iz police profesionalne odgovornosti. Možemo diskutirati je li određeni iznos dovoljan, Europa kaže da je milijun eura minimalni iznos, isto kao što imamo, primjerice, minimalne svote osiguranja od autoodgovornosti. To ne ograničava da one budu veće. Na Zapadu je takvo osiguranje od profesionalne odgovornosti osobito važno jer se svi žele zaštititi od mogućeg propusta u poslovanju. Zakonom nastojimo regulirati da i savjetovanje bude opisano kao dio naše djelatnosti jer naš posao nužno ne mora završiti policom osiguranja. Neki pogrešno tumače posao posredovanja vrlo usko.

Koje ste sve promjene predložili u novom Zakonu o osiguranju kako bi se poboljšao položaj posrednika u osiguranju?

Predlagali smo da se u Zakon unese mogućnost prekogranične suradnje i naplate. Pritom nije riječ o hrvatskim klijentima u EU jer ćemo njih moći pratiti i ostvarivati zaradu iz posredovanja u državama članicama EU, nego je više naglasak na praćenju klijenata na području bivše Jugoslavije. Ideja je da se omogući ili legalizira partnerstvo s brokerima u tim državama i ako, primjerice, hrvatska tvrtka posluje u Srbiji da slobodno možemo ući u partnerstvo s brokerom u Srbiji.
Udruženje je Radnoj grupi predložilo i promjenu imena posrednik u osiguranju u brokera. Originalno, Europska direktiva koja regulira našu djelatnost koristi termin intermediary. To je engleski termin koji se kod nas treba prevesti kao posrednik, no to je ujedno krovni termin koji uključuje sve potkategorije, odnosno sve koji posreduju u osiguranju. Nažalost, postojeći Zakon o osiguranju i sva terminologija koja je vezana uz njega, naslonio se na loše prevedenu direktivu koja je i dovela do zabune. Prvi puta je ta zabuna detektirana na biletaralnom sastanku u Bruxellesu, kad nije bilo jasno kako se zovu svi drugi posrednici – zastupnici, banke, stanice za tehnički pregled... Smatramo da bi hijerarhija u terminima trebala biti sljedeća: posrednik koji objedinjuje sve kategorije, a potom se raščlanjuje na brokere, agente, zastupnike, banke, stanice za tehnički pregled...

Kad ste spominjali da klijenti često ne znaju razliku između pojedinih posrednika u osiguranju, kolika je stvarno razina financijske pismenosti naših sugrađana i koliko vaše Udruženje ima priliku utjecati na poboljšanje takvog stanja?

Kupci proizvoda osiguranja vrlo su različiti. Brokeri su više usmjereni na korporacije, a čini se da su kolege koji se bave zastupanjem u osiguranju više usmjereni prema fizičkim osobama. No, treba se priznati da je niska razina pismenosti, zbog čega je Vlada RH i pokrenula izradu prijedloga Nacionalnog programa financijskog obrazovanja. Ako pođemo od samih sebe, svatko od nas suočava se svakodnevno s financijskim kalkulacijama – štedjeti ili ne, za koju se vrstu štednje odlučiti? U donošenju te odluke ne idu na ruku propisi koji se stalno mijenjaju. Kad su se umanjili porezne olakšice i poticaji na štednju, ljudi su ostali ogorčeni. Takvi potezi su kontraproduktivni jer se gubi interes za povećanjem financijske pismenosti. Kad čovjek vidi određeni benefit, to ga potiče da čak i sam sebe educira na koji način najbolje zaštititi vlastitu financijsku dobit. Dakle, preduvjet financijske pismenosti je stimulativno porezno, odnosno cjelokupno okruženje. No, mislim da će, nažalost, i dalje vladati apatija po tom pitanju. I koliko god mi iz struke pozivali na seminare, ljudi neće biti zainteresirani jer imaju generalnu percepciju da im je to korisno.
U korporacijama, pak, surađujemo uglavnom s dobro obrazovanim menadžerima koji razumiju potrebe zaštite bilance tvrtke, no trenutačno su u velikim problemima jer nemaju financijskih sredstava da kupe adekvatno pokriće. Brokeri im daju prijedlog za osiguranje, savjetuju ih na koji način da zaštite imovinu, no u posljednjih pet, šest godina nažalost se smanjuje kvaliteta osiguranja, a veći rizik preuzimaju tvrtke na sebe. Teško je prihvatiti takvu poslovnu logiku, ali ona je danas realnost. Slikovito rečeno, financijski direktori tvrtki nalaze se između čekića i nakovnja. Decision maker trebao bi unaprijed razmišljati koji su to rizici koji mogu uništiti tvrtku. Jedan od njih je i nepostojanje police odgovornosti prema djelatnicima, a u slučaju kad je poslodavac odgovoran to može biti pogubno, pogotovo za male tvrtke. Cijena odštete se u slučaju smrti djelatnika može popeti i na više od dva milijuna kuna.

Hoće li se ulaskom u EU javiti potreba i za nekim novim osiguranjima za tvrtke?

Ulaskom u EU bit će novih zahtjeva za osiguranjima – primjerice osiguranje odgovornosti za proizvod i osiguranje profesionalne odgovornosti. Nije problem u profesionalnim odgovornostima koje zakon propisuje, a takvih je kod nas desetak, no ima djelatnosti gdje takva osiguranja nisu predviđena, a inozemni ih partneri katkad uvjetuju.

Suočavate li se u svom radu s nelojalnom konkurencijom?

Kada je o nelojalnoj konkurenciji riječ, loptica je na strani kupca. Kupac je taj kojeg broker treba uvjeriti da je njegova kvaliteta i širina usluge drukčija od konkurenta i uvjeriti ga u svoje sposobnosti. Možemo govoriti o nelojalnoj konkurenciji između brokera, no osobno se nisam susreo s njom. Veći će problem biti moguća nelojalna konkurencija inozemnih brokera koji će imati pravo raditi u Hrvatskoj nakon ulaska u EU. Oni će formalnu proceduru vrlo brzo odraditi. Njihov regulator će od Hanfe zatražiti dozvolu i brzo će početi raditi ovdje i slijediti interese svojih domicilnih tvrtki, uz niže cijene. Moguća je i nelojalna konkurencija kad domaći broker odradi velik dio posla, a vrhnje pobere netko drugi. Protiv toga se pokušavamo boriti kao Udruženje, pa tako pripremamo i Kodeks dobrih poslovnih običaja u posredovanju u osiguranju, a želja nam je ga prihvate sve članice Udruženja prije ulaska u EU.