Vratiti poticaje na 25 posto i uvesti osobnu poreznu olakšicu
Želimo li da se dobrovoljna mirovinska štednja razvije u obimu koji je bio planiran uvođenjem trodijelnog mirovinskog sustava, prijeko je potrebno povećanje poreznih olakšica za poslodavce. Bilo bi dobro vratiti DPS s 15 na 25 posto, te vratiti osobnu poreznu olakšicu na ulaganja do 6000 kuna, kako bi se stimuliralo članove kojima poslodavci nisu u mogućnosti uplaćivati mirovinsku štednju
[Marijana Matković]
Ove godine obilježili smo desetu obljetnicu od reforme mirovinskog sustava u Hrvatskoj, a danas u trećem stupu imamo oko 200.000 osiguranika i približno 1,7 milijardi kuna. Članstvo u dobrovoljnim mirovinskim fondovima daleko je ispod onoga što se očekivalo uvođenjem kapitaliziranog sustava. Može se zaključiti da bi daleko veću imovinu radnici danas imali na osobnim računima u dobrovoljnim mirovinskim fondovima da su iskorištene godine visokih stopa rasta hrvatskoga gospodarstva. Porezne olakšice poslodavcima uvedene su 2010. godine, nakon što je kriza 2008. i 2009. poharala gospodarstvo, a do pravog oporavka, nažalost, još nije došlo. O trendovima u dobrovoljnoj mirovinskoj štednji razgovarali smo sa Senkom Fekeža Klemen, predsjednicom Uprave Erste plavog dobrovoljnog mirovinskog fonda.
Sve analize učinaka drugog mirovinskog stupa pokazuju da smo proteklih osam godina prilično izgubili, primjerice zbog toga što se nije povećavala stopa izdvajanja za drugi stup, te se nisu odgovarajućom brzinom mijenjali uvjeti ulaganja.
Kako stoje stvari s trećim stupom - koje je detalje možda trebalo mijenjati da se sustav u međuvremenu bolje razvije?
Želimo li doista da se dobrovoljna mirovinska štednja razvije u obimu koji je bio planiran uvođenjem trodijelnog mirovinskog sustava, prijeko je potrebno povećanje poreznih olakšica za poslodavce, što bi otvorilo pristup mlađim osobama. Bilo bi dobro vratiti DPS sa 15 na 25 posto, te vratiti osobnu poreznu olakšicu na ulaganja do 6000 kuna, kako bi se stimuliralo članove kojima poslodavci nisu u mogućnosti uplaćivati mirovinsku štednju.
Korištenje porezne olakšice zapravo je odgođeno plaćanje poreza, jer ga član ionako plaća u trenutku korištenja mirovine. Dobrovoljna mirovinska štednja prošla je previše restriktivnih mjera koje su bile zamišljene za obvezno mirovinsko osiguranje u drugom stupu, a koje su se samo preslikale na treći stup.
Kako stojite s ograničenjima vezanima uz ulaganja u imovinu? Postoje li detalji koje treba mijenjati da biste lakše poslovali i imali više prostora za kvalitetniju alokaciju portfelja?
Što se ulagačke politike tiče, dobrovoljnim mirovinskim fondovima trebalo bi dopustiti mogućnost ulaganja većeg dijela portfelja u inozemstvo.
Je li država pogriješila odlukom o ukidanju poreznih olakšica za osiguranike koji su uplaćivali štednju, kao i odlukom da se državni poticaji s 25 smanje na 15 posto uplate do 5000 kuna godišnje? Osjećaju li se negativni učinci tih odluka?
Sigurno je da je smanjenje DPS-a s 25 na 15 posto nepovoljno utjecalo na dobrovoljnu štednju. Ta mjera donijela je male uštede u proračunu, a istodobno unijela određenu dozu nestabilnosti u sustav. Išlo se jednostavnom logikom - smanjena su državna poticajna sredstva stambenim štedionicama, pa je analogno tome smanjeno i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, zanemarujući pritom činjenicu da član dobrovoljnog mirovinskog fonda ne može podići sredstva u 100-postotnom iznosu, nego samo 30 posto, i to s navršenih 50 godina života.
Dobrovoljnim mirovinskim fondovima trebalo bi dopustiti mogućnost ulaganja većeg dijela portfelja u inozemstvo
Nadalje, nedovoljno se vodilo računa o tome da je u slučaju dobrovoljnih mirovinskih fondova riječ o namjenskoj štednji za mirovinu, a ne štednji na kraći rok, koja omogućava dobivanje državnih poticaja.
Ukinuta je osobna porezna olakšica, zajedno sa svim porezno poticajnim ulaganjima do 12.000 kuna, što je zapravo samo odgođeno plaćanje poreza, jer će jednog dana kad ode u mirovinu član platiti porez na uplate koje su bile porezno rasterećene. Većina zemalja upravo poreznim olakšicama stimulira dugoročnu štednju građana. Manje poreze plaćaju oni koji štede s određenom namjerom, a ako žele iskoristiti ta sredstva nenamjenski, plaćaju veći porez.
Koliko je, pak, razvoju štednje pomogla odluka o neoporezivom dijelu plaće do 500 kuna, olakšicama za sve poslodavce koji zaposlenicima žele uplaćivati mirovinsku štednju? Kakva su iskustva Erste Plavi fondova s poslodavcima - imate li puno onih koji uplaćuju poticaje radnicima?
To je najbolji način poticanja dobrovoljne mirovinske štednje. Činjenica je da vremenski okvir nije idealan, jer su ipak izgubljene godine ekspanzije gospodarstva. Stoga će prave rezultate dati tek u povoljnijem gospodarskom okruženju.
Imate li primjera poslodavaca koji su takvu štednju uključili u kolektivni ugovor? Što bi trebalo i što se još može učiniti da poslodavci ozbiljnije shvate treći stup kao mogućnost nagrađivanja radnika? Treba li možda povećati neoporezivi dio plaće u slučaju kad ga poslodavac uplaćuje radniku za mirovinu?
Porezna olakšica poslodavcu bila bi olakšica u pravom smislu te riječi kad bi se iznos uplate koristio kao dvostruka osnovica za nju. Odnosno, ako poslodavac radniku plati 6000 kuna godišnje, da u tom slučaju samom poslodavcu u osnovicu za oslobađanje od poreza uđe 12.000 kuna.
Često ističete kako nije dobro da mirovinska štednja ima poseban, zaštićeni status, odnosno da trenutačno ne može biti jamstvo, primjerice za stambeni kredit ili u nekoj sličnoj životnoj situaciji. Predlažete da se to omogući?
Mladi ljudi koji štede za mirovinu u određenom trenutku za rješavanje stambenog pitanja mogli bi koristiti dobrovoljnu mirovinsku štednju kao osiguranje. Roditelji bi tako mogli biti kvalitetni jamci vlastitoj djeci za rješavane stambenog pitanja. Danas to rade s kućama ili vikendicama,
koje onda dodatno poskupljuju kredit, jer se mora raditi procjena nekretnine. Smisao je kod odobravanja kredita kvalitetan dužnik, tako da bi se samo u iznimnim situacijama aktivirala dobrovoljna mirovinska štednja kao kolaterala.
Mnogi su oduševljeni kad čuju da se sredstva koja uštede u dobrovoljnom mirovinskom fondu mogu koristiti već od pedesete godine života, jer na taj način ipak imaju određenu sigurnost u slučaju bolesti, ili ostanka bez posla. No, mnogo je i onih koji ne žele ugovoriti takav oblik štednje jer strahuju da će im sredstva biti potrebna prije. Postoji li potreba da se osmisle i štedni programi s kraćim trajanjem, odnosno omogući podizanje novca i ranije?
Dobra je stvar da se dobrovoljna mirovinska štednja može koristiti s navršenih 50 godina, jer ako u tim godinama ostanemo bez posla, sredstva koja smo uštedjeli pružit će nam dodatnu sigurnost dok ne nađemo posao. No, mlađoj osobi od 20 ili 30 godina sama činjenica da ta sredstva ne može koristiti do pedesete godine otežava odluku o izboru takvog oblika štednje.
Kad bi ta sredstva mogla poslužiti kao kolateral za kredit ili se podići za potrebe liječenja, onda bi se lakše odlučili na tako dugi rok štednje. Drugi način za destimuliranje nenamjenskog trošenja sredstava su povrat DPS-a ili veća porezna stopa.
Koliko je gospodarska kriza utjecala na poslovanje? Je li teže doći do novih osiguranika, je li više onih koji zbog ostanka bez posla ili manje plaće odustaju od štednje koju su ugovorili?
Činjenica je da odustaju samo oni kojima je to jedini prihod. Uz to, teško je doći do novih jer je malo raspoloživog dohotka.
Godinama govorimo o potrebi edukacije građana o potrebi štednje na nacionalnoj razini - tko bi trebao biti nositelj takve kampanje? Zašto sami fondovi, pa i osiguratelji, nisu malo aktivniji?
Promjena svijesti dugotrajan je i skup put, a u našoj zemlji poznat i prihvaćen oblik investicije je nekretnina. Tako danas u Hrvatskoj ima oko 2,2 milijuna stambenih objekata i 200.000 ugovora o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji. Fondovi će i u budućnosti raditi na edukaciji i promjeni svijesti o potrebi takve vrste štednje. To nije jednostavan niti brz put, ali moramo ići u tom smjeru.
Puno se govorilo o naknadama koje od imovine osiguranika naplaćuju fondovi, te posebno o naknadi koju naplaćuje MOD u trenutku isplate mirovine. Znamo da je MOD smanjio naknade, no postoji li prostor za smanjenje naknada i kad su fondovi posrijedi?
Koliko se novca od uplate osiguranika odnosi na te naknade?
Zakonom o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovine na temelju individualne kapitalizirane štednje definirano je da MOD može formirati slobodno naknadu za isplatu dobrovoljne mirovine dok za mirovine iz obveznog osiguranja Agencija određuje visinu naknade. Propisana naknada za mirovine iz obveznog osiguranja iznosila je 5 posto , a iz dobrovoljnog prema odluci MOD-a 10 posto. Većina sredstava u MOD dolazi iz dobrovoljnih mirovinskih fondova, što potvrđuje i račun dobiti i gubitka MOD-a iz kojeg se možete vidjeti da su u 2011. godini prihodi iz obveznog mirovinskog osiguranja 32 milijuna kuna, a iz dobrovoljnog 95 milijuna kuna. Dobra stvar kod MOD-a je što za dio ostvarene dobiti uvećava isplate mirovina, tako da su sada, nakon smanjenja naknade na 5 posto svi članovi u plusu, bez obzira na rok isplate mirovine.
Zdravo okruženje treba konkurenciju i isplate mirovine na temelju dobrovoljne mirovinske štednje treba prepustiti i osiguravajućim društvima
Ulazna naknada koju naplaćuju društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondom ide prodajnom osoblju. Potrebno je uložiti velike prodajne napore da član od svih štedno investicijskih proizvoda na tržištu izabere dobrovoljnu mirovinsku štednju, a nakon što je dobio državna poticajna sredstva i fond mu je ostvario prinos ne može ta sredstva podići nego prebaciti u mirovinsko osiguravajuće društvo (MOD) koje će mu isplaćivati mirovinu. Dakle, društvo za upravljanje mora platiti naknadu da privuče člana, a ti isti članovi onda dolaze u MOD po sili Zakona. Zbog toga predlažemo, da bi se sustav pojeftinio, da isplatu mirovina rade dobrovoljna mirovinska društva.
Svojedobno ste predlagali da se otvori mogućnost da osiguranici koji iz različitih razloga na računu nisu uštedjeli puno svoja sredstva mogu ostaviti u fondu, te da im fond isplaćuje rentu. Time bi se izbjegla naplata naknade MOD-a - postoji li i nakon smanjenja tih naknada potreba za takvim rješenjem?
MOD je smanjio naknadu i ona sada iznosi 5 posto, no to je njegova dobra volja, ali ne i zakonska obveza. Dakle, još postoji rizik za naše članove jer na tržištu trenutno postoji jedno društvo koje isplaćuje mirovine. Značajna sredstva iz obveznog osiguranja doći će za 15 godina, a mirovine iz dobrovoljnog osiguranja imaju prijevremeni karakter i većina njih isplaćuje se na rok od pet godina, jer su ušteđeni iznosi mali, pa ih se ne isplati pretvarati u doživotnu rentu. Prijedlog je da jednokratne isplate i isplate na rok od pet do deset godina mogu raditi mirovinska društva, a doživotne mirovine MOD i osiguravajuća društva.
Mislite li i dalje da treba otvoriti mogućnost da se isplata mirovine na temelju dobrovoljne mirovinske štednje prepusti i osiguravajućim društvima?
Mislim da zdravo okruženje treba konkurenciju. U posljednje vrijeme raste broj onih koji raskidaju štednju.
Što pokazuje iskustvo Erste Plavi fondova - koliko je prosječno razdoblje štednje? Kolike su uštede vaših osiguranika koji u zadnje vrijeme idu u mirovinu?
Štednju raskidaju članovi koji su navršili 50 godina i nemaju drugih izvora prihoda. Ostali štede u prosjeku pet godina. Prosječna dob naših članova je 43 godine, tako da će još neko vrijeme štedjeti za mirovinu. Uzmimo primjer osobe koja je od 2005. uplaćivala oko 6500 tisuća kuna godišnje, te ukupno uplatila 45.657 kuna, danas ima 65.313,57 kuna u Erste Plavom Expert dobrovoljnom mirovinskom fondu. Članovi su zadovoljni i žele nastaviti s uplatama. Štednju raskidaju samo oni koji su u financijskim neprilikama prisiljeni na takve poteze.
[Marijana Matković]
Ove godine obilježili smo desetu obljetnicu od reforme mirovinskog sustava u Hrvatskoj, a danas u trećem stupu imamo oko 200.000 osiguranika i približno 1,7 milijardi kuna. Članstvo u dobrovoljnim mirovinskim fondovima daleko je ispod onoga što se očekivalo uvođenjem kapitaliziranog sustava. Može se zaključiti da bi daleko veću imovinu radnici danas imali na osobnim računima u dobrovoljnim mirovinskim fondovima da su iskorištene godine visokih stopa rasta hrvatskoga gospodarstva. Porezne olakšice poslodavcima uvedene su 2010. godine, nakon što je kriza 2008. i 2009. poharala gospodarstvo, a do pravog oporavka, nažalost, još nije došlo. O trendovima u dobrovoljnoj mirovinskoj štednji razgovarali smo sa Senkom Fekeža Klemen, predsjednicom Uprave Erste plavog dobrovoljnog mirovinskog fonda.
Sve analize učinaka drugog mirovinskog stupa pokazuju da smo proteklih osam godina prilično izgubili, primjerice zbog toga što se nije povećavala stopa izdvajanja za drugi stup, te se nisu odgovarajućom brzinom mijenjali uvjeti ulaganja.
Kako stoje stvari s trećim stupom - koje je detalje možda trebalo mijenjati da se sustav u međuvremenu bolje razvije?
Želimo li doista da se dobrovoljna mirovinska štednja razvije u obimu koji je bio planiran uvođenjem trodijelnog mirovinskog sustava, prijeko je potrebno povećanje poreznih olakšica za poslodavce, što bi otvorilo pristup mlađim osobama. Bilo bi dobro vratiti DPS sa 15 na 25 posto, te vratiti osobnu poreznu olakšicu na ulaganja do 6000 kuna, kako bi se stimuliralo članove kojima poslodavci nisu u mogućnosti uplaćivati mirovinsku štednju.
Korištenje porezne olakšice zapravo je odgođeno plaćanje poreza, jer ga član ionako plaća u trenutku korištenja mirovine. Dobrovoljna mirovinska štednja prošla je previše restriktivnih mjera koje su bile zamišljene za obvezno mirovinsko osiguranje u drugom stupu, a koje su se samo preslikale na treći stup.
Kako stojite s ograničenjima vezanima uz ulaganja u imovinu? Postoje li detalji koje treba mijenjati da biste lakše poslovali i imali više prostora za kvalitetniju alokaciju portfelja?
Što se ulagačke politike tiče, dobrovoljnim mirovinskim fondovima trebalo bi dopustiti mogućnost ulaganja većeg dijela portfelja u inozemstvo.
Je li država pogriješila odlukom o ukidanju poreznih olakšica za osiguranike koji su uplaćivali štednju, kao i odlukom da se državni poticaji s 25 smanje na 15 posto uplate do 5000 kuna godišnje? Osjećaju li se negativni učinci tih odluka?
Sigurno je da je smanjenje DPS-a s 25 na 15 posto nepovoljno utjecalo na dobrovoljnu štednju. Ta mjera donijela je male uštede u proračunu, a istodobno unijela određenu dozu nestabilnosti u sustav. Išlo se jednostavnom logikom - smanjena su državna poticajna sredstva stambenim štedionicama, pa je analogno tome smanjeno i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, zanemarujući pritom činjenicu da član dobrovoljnog mirovinskog fonda ne može podići sredstva u 100-postotnom iznosu, nego samo 30 posto, i to s navršenih 50 godina života.
Dobrovoljnim mirovinskim fondovima trebalo bi dopustiti mogućnost ulaganja većeg dijela portfelja u inozemstvo
Nadalje, nedovoljno se vodilo računa o tome da je u slučaju dobrovoljnih mirovinskih fondova riječ o namjenskoj štednji za mirovinu, a ne štednji na kraći rok, koja omogućava dobivanje državnih poticaja.
Ukinuta je osobna porezna olakšica, zajedno sa svim porezno poticajnim ulaganjima do 12.000 kuna, što je zapravo samo odgođeno plaćanje poreza, jer će jednog dana kad ode u mirovinu član platiti porez na uplate koje su bile porezno rasterećene. Većina zemalja upravo poreznim olakšicama stimulira dugoročnu štednju građana. Manje poreze plaćaju oni koji štede s određenom namjerom, a ako žele iskoristiti ta sredstva nenamjenski, plaćaju veći porez.
Koliko je, pak, razvoju štednje pomogla odluka o neoporezivom dijelu plaće do 500 kuna, olakšicama za sve poslodavce koji zaposlenicima žele uplaćivati mirovinsku štednju? Kakva su iskustva Erste Plavi fondova s poslodavcima - imate li puno onih koji uplaćuju poticaje radnicima?
To je najbolji način poticanja dobrovoljne mirovinske štednje. Činjenica je da vremenski okvir nije idealan, jer su ipak izgubljene godine ekspanzije gospodarstva. Stoga će prave rezultate dati tek u povoljnijem gospodarskom okruženju.
Imate li primjera poslodavaca koji su takvu štednju uključili u kolektivni ugovor? Što bi trebalo i što se još može učiniti da poslodavci ozbiljnije shvate treći stup kao mogućnost nagrađivanja radnika? Treba li možda povećati neoporezivi dio plaće u slučaju kad ga poslodavac uplaćuje radniku za mirovinu?
Porezna olakšica poslodavcu bila bi olakšica u pravom smislu te riječi kad bi se iznos uplate koristio kao dvostruka osnovica za nju. Odnosno, ako poslodavac radniku plati 6000 kuna godišnje, da u tom slučaju samom poslodavcu u osnovicu za oslobađanje od poreza uđe 12.000 kuna.
Često ističete kako nije dobro da mirovinska štednja ima poseban, zaštićeni status, odnosno da trenutačno ne može biti jamstvo, primjerice za stambeni kredit ili u nekoj sličnoj životnoj situaciji. Predlažete da se to omogući?
Mladi ljudi koji štede za mirovinu u određenom trenutku za rješavanje stambenog pitanja mogli bi koristiti dobrovoljnu mirovinsku štednju kao osiguranje. Roditelji bi tako mogli biti kvalitetni jamci vlastitoj djeci za rješavane stambenog pitanja. Danas to rade s kućama ili vikendicama,
koje onda dodatno poskupljuju kredit, jer se mora raditi procjena nekretnine. Smisao je kod odobravanja kredita kvalitetan dužnik, tako da bi se samo u iznimnim situacijama aktivirala dobrovoljna mirovinska štednja kao kolaterala.
Mnogi su oduševljeni kad čuju da se sredstva koja uštede u dobrovoljnom mirovinskom fondu mogu koristiti već od pedesete godine života, jer na taj način ipak imaju određenu sigurnost u slučaju bolesti, ili ostanka bez posla. No, mnogo je i onih koji ne žele ugovoriti takav oblik štednje jer strahuju da će im sredstva biti potrebna prije. Postoji li potreba da se osmisle i štedni programi s kraćim trajanjem, odnosno omogući podizanje novca i ranije?
Dobra je stvar da se dobrovoljna mirovinska štednja može koristiti s navršenih 50 godina, jer ako u tim godinama ostanemo bez posla, sredstva koja smo uštedjeli pružit će nam dodatnu sigurnost dok ne nađemo posao. No, mlađoj osobi od 20 ili 30 godina sama činjenica da ta sredstva ne može koristiti do pedesete godine otežava odluku o izboru takvog oblika štednje.
Kad bi ta sredstva mogla poslužiti kao kolateral za kredit ili se podići za potrebe liječenja, onda bi se lakše odlučili na tako dugi rok štednje. Drugi način za destimuliranje nenamjenskog trošenja sredstava su povrat DPS-a ili veća porezna stopa.
Koliko je gospodarska kriza utjecala na poslovanje? Je li teže doći do novih osiguranika, je li više onih koji zbog ostanka bez posla ili manje plaće odustaju od štednje koju su ugovorili?
Činjenica je da odustaju samo oni kojima je to jedini prihod. Uz to, teško je doći do novih jer je malo raspoloživog dohotka.
Godinama govorimo o potrebi edukacije građana o potrebi štednje na nacionalnoj razini - tko bi trebao biti nositelj takve kampanje? Zašto sami fondovi, pa i osiguratelji, nisu malo aktivniji?
Promjena svijesti dugotrajan je i skup put, a u našoj zemlji poznat i prihvaćen oblik investicije je nekretnina. Tako danas u Hrvatskoj ima oko 2,2 milijuna stambenih objekata i 200.000 ugovora o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji. Fondovi će i u budućnosti raditi na edukaciji i promjeni svijesti o potrebi takve vrste štednje. To nije jednostavan niti brz put, ali moramo ići u tom smjeru.
Puno se govorilo o naknadama koje od imovine osiguranika naplaćuju fondovi, te posebno o naknadi koju naplaćuje MOD u trenutku isplate mirovine. Znamo da je MOD smanjio naknade, no postoji li prostor za smanjenje naknada i kad su fondovi posrijedi?
Koliko se novca od uplate osiguranika odnosi na te naknade?
Zakonom o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovine na temelju individualne kapitalizirane štednje definirano je da MOD može formirati slobodno naknadu za isplatu dobrovoljne mirovine dok za mirovine iz obveznog osiguranja Agencija određuje visinu naknade. Propisana naknada za mirovine iz obveznog osiguranja iznosila je 5 posto , a iz dobrovoljnog prema odluci MOD-a 10 posto. Većina sredstava u MOD dolazi iz dobrovoljnih mirovinskih fondova, što potvrđuje i račun dobiti i gubitka MOD-a iz kojeg se možete vidjeti da su u 2011. godini prihodi iz obveznog mirovinskog osiguranja 32 milijuna kuna, a iz dobrovoljnog 95 milijuna kuna. Dobra stvar kod MOD-a je što za dio ostvarene dobiti uvećava isplate mirovina, tako da su sada, nakon smanjenja naknade na 5 posto svi članovi u plusu, bez obzira na rok isplate mirovine.
Zdravo okruženje treba konkurenciju i isplate mirovine na temelju dobrovoljne mirovinske štednje treba prepustiti i osiguravajućim društvima
Ulazna naknada koju naplaćuju društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondom ide prodajnom osoblju. Potrebno je uložiti velike prodajne napore da član od svih štedno investicijskih proizvoda na tržištu izabere dobrovoljnu mirovinsku štednju, a nakon što je dobio državna poticajna sredstva i fond mu je ostvario prinos ne može ta sredstva podići nego prebaciti u mirovinsko osiguravajuće društvo (MOD) koje će mu isplaćivati mirovinu. Dakle, društvo za upravljanje mora platiti naknadu da privuče člana, a ti isti članovi onda dolaze u MOD po sili Zakona. Zbog toga predlažemo, da bi se sustav pojeftinio, da isplatu mirovina rade dobrovoljna mirovinska društva.
Svojedobno ste predlagali da se otvori mogućnost da osiguranici koji iz različitih razloga na računu nisu uštedjeli puno svoja sredstva mogu ostaviti u fondu, te da im fond isplaćuje rentu. Time bi se izbjegla naplata naknade MOD-a - postoji li i nakon smanjenja tih naknada potreba za takvim rješenjem?
MOD je smanjio naknadu i ona sada iznosi 5 posto, no to je njegova dobra volja, ali ne i zakonska obveza. Dakle, još postoji rizik za naše članove jer na tržištu trenutno postoji jedno društvo koje isplaćuje mirovine. Značajna sredstva iz obveznog osiguranja doći će za 15 godina, a mirovine iz dobrovoljnog osiguranja imaju prijevremeni karakter i većina njih isplaćuje se na rok od pet godina, jer su ušteđeni iznosi mali, pa ih se ne isplati pretvarati u doživotnu rentu. Prijedlog je da jednokratne isplate i isplate na rok od pet do deset godina mogu raditi mirovinska društva, a doživotne mirovine MOD i osiguravajuća društva.
Mislite li i dalje da treba otvoriti mogućnost da se isplata mirovine na temelju dobrovoljne mirovinske štednje prepusti i osiguravajućim društvima?
Mislim da zdravo okruženje treba konkurenciju. U posljednje vrijeme raste broj onih koji raskidaju štednju.
Što pokazuje iskustvo Erste Plavi fondova - koliko je prosječno razdoblje štednje? Kolike su uštede vaših osiguranika koji u zadnje vrijeme idu u mirovinu?
Štednju raskidaju članovi koji su navršili 50 godina i nemaju drugih izvora prihoda. Ostali štede u prosjeku pet godina. Prosječna dob naših članova je 43 godine, tako da će još neko vrijeme štedjeti za mirovinu. Uzmimo primjer osobe koja je od 2005. uplaćivala oko 6500 tisuća kuna godišnje, te ukupno uplatila 45.657 kuna, danas ima 65.313,57 kuna u Erste Plavom Expert dobrovoljnom mirovinskom fondu. Članovi su zadovoljni i žele nastaviti s uplatama. Štednju raskidaju samo oni koji su u financijskim neprilikama prisiljeni na takve poteze.
Коментари
Постави коментар