Croatia je nacionalno naslijeđe i brend, a ne tržišni proizvod
Posljednjih mjeseci zaposlenici Croatia osiguranja proživljavaju teške dane. Otkako je u siječnju Vlada najavila privatizaciju te najstarije i najvećeg domaćeg osiguravajućeg društva, čulo se mnogo argumenata za i protiv te privatizacije. Točnije, više onih koji su osporavali opravdanost te privatizacije. U međuvremenu, proteklo je pet mjeseci, a da se ništa nije događalo. Za zaposlenike Croatia osiguranja bilo je to dugih pet mjeseci očekivanja i neizvjesnosti jer su najavu privatizacije pratile i priče o višku zaposlenih, neefikasnom poslovanju, potrebi dokapitalizacije... A trebalo je uz takav pritisak živjeti i raditi. Sredinom lipnja stvari se ipak pomiču s mrtve točke, jer iz Vlade najavljuju da se do kraja mjeseca očekuje natječaj za izbor konzultanata koji će pripremiti teren za privatizaciju Croatia osiguranja.
Problemi s dokapitalizacijom Croatia osiguranja ne postoje, kao ni problem viška zaposlenih
Znači, za Vladu je privatizacija Croatia osiguranja gotova stvar, posebno nakon izjave ministra financija Slavka Linića kako je svjestan "da će se odmah pola Hrvatske dići na noge i iznijeti dva milijuna razloga protiv prodaje, ali naš je deficit takav da nemamo puno izbora". Međutim, mnogi i dalje ne misle tako i tvrde da izbor ipak postoji. Jedan od njih je i naš sugovornik Miroslav Hrašćanec, predsjednik sindikata Croatia osiguranja.
Gospodine Hrašćanec, možete li mi reći kako se osjećaju zaposlenici Croatia osiguranja, o čemu razgovaraju i kako na njihov posao utječe ova neizvjesnost u proteklih pet mjeseci?
Zaposlenici Croatia osiguranja s nelagodom prate od početka godine najave u medijima o privatizaciji dobre i stabilne tvrtke u kojoj rade, koja se predstavlja kao jedino rješenje za Croatia osiguranje i nije im jasno kako se mogu takve odluke donositi na osnovi nečijih paušalnih ocjena. Naravno da takve najave u medijima loše utječu na zaposlenike, ali i na osiguranike kojima se nepotrebno ulijeva nepovjerenje u kuću u kojoj su osigurani.
Tvrdite kako Vlada nema nijedan utemeljen argument kojim može opravdati najavljenu prodaju Croatia osiguranja. Osim spomenutog deficita, iz Vlade smo mogli čuti da postoje problemi i s dokapitalizacijom, viškom zaposlenih i niskom efikasnošću poslovanja kao razlozima za prodaju.
Koliko je to točno?
Deficit državnog proračuna jedini je razlog za prodaju koji se uporno navodi, ali Vlada ni tu nije dosljedna jer je nedavno donijela odluku da INA ne mora uplatiti dio dobiti koji pripada Republici Hrvatskoj u proračun, a istodobno se Croatia osiguranje namjerava prodati zbog nedostatka novca u proračunu.
Problemi s dokapitalizacijom ne postoje, oni bi također trebali opravdati prodaju, kao predstavnik radnika u Nadzornom odboru upoznat sam s poslovanjem i tvrdim da Croatia osiguranje ima stabilno poslovanje i likvidnost te nema u budućnosti nikakve potrebe za dokapitalizacijom, što uključuje i obveze prema novim zakonodavnim i regulatornim odredbama Solventosti II, a to potvrđuje i neovisni revizor Croatia osiguranja.
Što se tiče viška zaposlenih, i to su paušalne ocjene. Prema svima dostupnim podacima, u djelatnosti osiguranja i reosiguranja u Republici Hrvatskoj radi oko 10.500 radnika, a u Croatia osiguranju, uključujući društva kćeri u Republici Hrvatskoj, zaposleno je oko 3000 radnika, znači 28 posto radnika u djelatnosti osiguranja. Kako Croatia osiguranje ima 31 posto ukupne premije tržišta osiguranja, znači da ima manji postotak zaposlenih u odnosu na postotak tržišta koji pokriva ostala konkurencija. Znači, ako gledamo prosječnu zaračunatu premiju po zaposlenom, Croatia osiguranje je iznad praktički cijele konkurencije, pa nikako ne možemo bez dubljih analiza govoriti o višku zaposlenih i niskoj efikasnosti.
Izjavili ste kako se sindikat Croatia osiguranja protivi modelu prodaje koji preko medija licitira ministar financija Slavko Linić. Nasuprot tome, odnosno kao bolji izbor, zauzimate se za to da se dionice iz portfelja države najprije ponude djelatnicima Croatije. Postoji li za to dovoljan interes u tvrtki?
Smatramo da bi Vlada prije nego što donese bilo kakvu odluku o privatizaciji najprije trebala ponuditi na prodaju dionice radnicima Croatia osiguranja po povoljnijim uvjetima, radi pravednosti, jer su zaposlenici Croatia osiguranja bili isključeni i iz pretvorbe društvenih poduzeća u Republici Hrvatskoj i iz uvjeta koje su imali radnici javnih poduzeća.
Tijekom privatizacije 2001. prikupili smo podatke o interesu radnika za kupnju dionica Croatia osiguranja i on je bio iskazan u iznosu većem od 130 milijuna kuna. Jasno je da bi se moralo provesti novo anketiranje radnika, kako bi se utvrdilo kakav je sada interes radnika za kupnju dionica.
Kao mogući izbor modela privatizacije proteklih se mjeseci spominjala i prodaja Croatia osiguranja građanima putem tržišta kapitala, za što postoje pozitivna iskustva IPO-a Hrvatskog telekoma i Ine. Što mislite o tom prijedlogu?
Mi smo još 2005. godine, kad se također spominjala privatizacija Croatia osiguranja, u javnost iznijeli prijedlog da se zaposlenicima omogući otkup dionica prema programu radničkog dioničarstva (ESOP), a dio ponudi na domaćem tržištu kapitala, i pozdravili bismo prodaju dionica građanima putem IPO-a. To bi bilo pravedno prema radnicima koji su dosad bili zakinuti za pravo otkupa dionica svoje tvrtke i prema građanima, a Croatia osiguranje ostalo bi u domaćem vlasništvu, kao jedna od rijetkih financijskih institucija u Hrvatskoj.
Upozoravate da je po zakonu iz 1992. godine Croatia izuzeta iz pretvorbe te da taj zakon nikad nije poništen. U tom zakonu, među ostalim, piše da o privatizaciji Croatia osiguranja odlučuje Hrvatski sabor.
Jeste li na tu činjenicu upozorili odgovorne i očekujete li da će se poštivati odredbe tog zakona?
Upozorili smo bivšu Vladu u rujnu 2011. godine, kad je donijela odluku o prijenosu dionica Umirovljeničkom fondu da je time bez provedene bilo kakve rasprave stavila odluku o privatizaciji Croatia osiguranja u svoju nadležnost, što mislimo da je pravno neutemeljeno, jer je Zakon o pretvorbi kapitala društava za osiguranje i reosiguranje u Republici Hrvatskoj iz 1992. pravo takve odluke dao Saboru Republike Hrvatske. A u svibnju ove godine upozorili smo i predsjednika Vlade Zorana Milanovića na taj naš dopis bivšoj Vladi. Očekujemo da će se odredbe tog zakona poštivati i da će se u Hrvatskom saboru provesti rasprava o potrebi privatizacije Croatia osiguranja.
Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge sindikata, ovih je dana žestoko prozvao Vladu da "ignorira socijalnog partnera i bježi od izravne komunikacije o modelu privatizacije Croatia
osiguranja".
Je li to točno i je li sindikat Croatia osiguranja spreman na taj dijalog?
Kako smo još 20. siječnja ove godine poslali prijedlog predsjedniku Vlade o mogućnosti dokapitalizacije Croatia osiguranja tako da radnici kupe dionice, te dopunu prijedloga 2. svibnja na koje smo dobili brze odgovore iz Ureda predsjednika Vlade da su naši prijedlozi proslijeđeni prvom potpredsjedniku Vlade RH i ministru gospodarstva Radimiru Čačiću, te ministru financija Slavku Liniću, a od njih nismo dobili nikakve odgovore, nego je, naprotiv, ministar financija najavljivao putem medija brzu privatizaciju Croatia osiguranja, s predsjednikom Hrvatske udruge sindikata Ozrenom Matijaševićem zatražili smo uključenje predstavnika sindikata u proces privatizacije Croatia osiguranja.
Smatramo da za dobro ili loše poslovanje nije krivo vlasništvo nego upravljanje. Ako je upravljanje loše, kriv je vlasnik jer on postavlja upravu
Sindikat Croatia osiguranja i ja osobno smo bili uključeni i u prvu i u drugu privatizaciju Croatia osiguranja. Tijekom prve privatizacije 1999. godine, koju je vodilo Ministarstvo financija, imali smo redovite radne sastanke s Povjerenstvom za privatizaciju Ministarstva financija, a tijekom druge privatizacije 2001. i 2002. godine imali smo redovite radne sastanke u Ministarstvu gospodarstva koje je tada provodilo privatizaciju.
U Vladi računaju da bi se prodajom Croatia osiguranja budžet mogao popuniti s dvije milijarde kuna. Je li taj iznos realan s obzirom da je u prvoj licitaciji 2001. godine slovenski Triglav za Croatia osiguranje ponudio samo 105 milijuna eura, a ponuda njemačkog Allianza od 56 milijuna eura bila je još skromnija?
U međuvremenu je 2006. po nalogu tadašnje Vlade Republike Hrvatske konzultantska kuća Deloitte izradila elaborat o procjeni vrijednosti Croatia osiguranja, te procijenila Croatia osiguranje na više od 400 milijuna eura, što je vrlo blizu godišnjim ukupnim prihodima tvrtke. Kako je od tada Croatia osiguranje nastavilo širenje u regiji, smatramo da bi tu procjenu trebalo ažurirati, te da očekivanja Vlade nisu nerealna.
Problem je u tome što taj iznos neće riješiti probleme proračuna, a Republika Hrvatska će se odreći profitabilne i stabilne tvrtke u svom vlasništvu koja svake godine donosi solidnu dobit, a potencijalni kupac mogao bi prodajom dijela nekretnina i društava kćeri i otpuštanjem radnika vrlo brzo vratiti uloženo.
Kolika je opasnost da po modelu privatizacije Croatia dospije u inozemno vlasništvo što bi, dugoročno gledano, vodilo tome da se svi gospodarski interesi koje ostvaruje ta tvrtka odlijevaju iz Hrvatske?
Croatia osiguranje stvoreno je 1884. upravo zbog potrebe za smanjenjem tuđeg utjecaja na području osiguranja i zato što se željelo spriječiti odljev kapitala iz zemlje. Jer ako kapital i nema domovinu, vlasnici kapitala itekako imaju domovinu i sve čine da u nju skrenu svoj kapital. Ne shvaćamo kako Vlada ne uviđa potrebu postojanja (u interesu Republike Hrvatske) nacionalnog osiguranja, pogotovo nakon pogreške napravljene prodajom gotovo kompletnoga bankarskog sektora stranim bankama.
Profesor s Ekonomskog fakulteta Drago Jakovčević, komentirajući primjedbe na efikasnost poslovanja Croatia osiguranja, kaže: "U Hrvatskoj se nikad nije raščistilo načelo da je za uspjeh tvrtke presudan menadžment, a ne vlasnička struktura”. To je direktna kritika vlasti i njezinu uplitanju u kadrovsku politiku, prečeste smjene uprava, zapošljavanje podobnih itd.
Kako biste vi to riješili u slučaju da prođe koncept prodaje dionica radnicima?
Mi smatramo da za dobro ili loše poslovanje nije krivo vlasništvo nego upravljanje. Ako je upravljanje loše, kriv je vlasnik, jer on postavlja upravu. Ne mislimo da bi radnici mogli kupiti većinski udio u Croatia osiguranju, mi samo smatramo da bi trebalo zaštititi interese radnika, tvrtke i države, najbolje modelom u kojem bi radnici mogli kupiti 24,9 posto dionica pod povoljnijim uvjetima, 25 posto + 1 dionicu smatramo da bi trebalo ostaviti u vlasništvu Republike Hrvatske, a preostali dio od 26,7 posto dionica ponuditi na prodaju građanima Republike Hrvatske putem IPO-a.
Modelom radničkog dioničarstva povećali bismo produktivnost i kvalitetu rada zbog bolje motiviranosti radnika i rukovoditelja za dugoročnu uspješnost društva
Slični model predlagali smo još 2001. godine.
Modelom radničkog dioničarstva povećali bismo produktivnost i kvalitetu rada zbog bolje motiviranosti radnika i rukovoditelja za dugoročnu uspješnost društva, a po svjetskim iskustvima znamo da su najstabilnije i najefikasnije tvrtke one koje imaju suvlasništvo radnika - malih dioničara.
I napokon, s kakvim adutima raspolažu sindikat i zaposlenici Croatia osiguranja u borbi da ono što smo naslijedili od prethodnih generacija razvijamo dalje svojim radom i pameću te ostavimo hrvatskim, a ne nekim inozemnim nasljednicima?
Kad je prije nekoliko godina najavljena mogućnost da bi talijanski Generali mogao dobiti kupca, reagirao je potpredsjednik talijanske vlade rekavši da je "talijansko vlasništvo nad Generalijem naslijeđe koje treba braniti, a ne samo stvar tržišta."
Mislimo da je i Croatia osiguranje nacionalno naslijeđe i brend koji bi naša država trebala braniti kao i preostale malobrojne hrvatske brendove.
Za početak ćemo tražiti pomoć i podršku svih koji misle slično, od saborskih zastupnika do neovisnih ekonomista i hrvatske javnosti.
Problemi s dokapitalizacijom Croatia osiguranja ne postoje, kao ni problem viška zaposlenih
Znači, za Vladu je privatizacija Croatia osiguranja gotova stvar, posebno nakon izjave ministra financija Slavka Linića kako je svjestan "da će se odmah pola Hrvatske dići na noge i iznijeti dva milijuna razloga protiv prodaje, ali naš je deficit takav da nemamo puno izbora". Međutim, mnogi i dalje ne misle tako i tvrde da izbor ipak postoji. Jedan od njih je i naš sugovornik Miroslav Hrašćanec, predsjednik sindikata Croatia osiguranja.
Gospodine Hrašćanec, možete li mi reći kako se osjećaju zaposlenici Croatia osiguranja, o čemu razgovaraju i kako na njihov posao utječe ova neizvjesnost u proteklih pet mjeseci?
Zaposlenici Croatia osiguranja s nelagodom prate od početka godine najave u medijima o privatizaciji dobre i stabilne tvrtke u kojoj rade, koja se predstavlja kao jedino rješenje za Croatia osiguranje i nije im jasno kako se mogu takve odluke donositi na osnovi nečijih paušalnih ocjena. Naravno da takve najave u medijima loše utječu na zaposlenike, ali i na osiguranike kojima se nepotrebno ulijeva nepovjerenje u kuću u kojoj su osigurani.
Tvrdite kako Vlada nema nijedan utemeljen argument kojim može opravdati najavljenu prodaju Croatia osiguranja. Osim spomenutog deficita, iz Vlade smo mogli čuti da postoje problemi i s dokapitalizacijom, viškom zaposlenih i niskom efikasnošću poslovanja kao razlozima za prodaju.
Koliko je to točno?
Deficit državnog proračuna jedini je razlog za prodaju koji se uporno navodi, ali Vlada ni tu nije dosljedna jer je nedavno donijela odluku da INA ne mora uplatiti dio dobiti koji pripada Republici Hrvatskoj u proračun, a istodobno se Croatia osiguranje namjerava prodati zbog nedostatka novca u proračunu.
Problemi s dokapitalizacijom ne postoje, oni bi također trebali opravdati prodaju, kao predstavnik radnika u Nadzornom odboru upoznat sam s poslovanjem i tvrdim da Croatia osiguranje ima stabilno poslovanje i likvidnost te nema u budućnosti nikakve potrebe za dokapitalizacijom, što uključuje i obveze prema novim zakonodavnim i regulatornim odredbama Solventosti II, a to potvrđuje i neovisni revizor Croatia osiguranja.
Što se tiče viška zaposlenih, i to su paušalne ocjene. Prema svima dostupnim podacima, u djelatnosti osiguranja i reosiguranja u Republici Hrvatskoj radi oko 10.500 radnika, a u Croatia osiguranju, uključujući društva kćeri u Republici Hrvatskoj, zaposleno je oko 3000 radnika, znači 28 posto radnika u djelatnosti osiguranja. Kako Croatia osiguranje ima 31 posto ukupne premije tržišta osiguranja, znači da ima manji postotak zaposlenih u odnosu na postotak tržišta koji pokriva ostala konkurencija. Znači, ako gledamo prosječnu zaračunatu premiju po zaposlenom, Croatia osiguranje je iznad praktički cijele konkurencije, pa nikako ne možemo bez dubljih analiza govoriti o višku zaposlenih i niskoj efikasnosti.
Izjavili ste kako se sindikat Croatia osiguranja protivi modelu prodaje koji preko medija licitira ministar financija Slavko Linić. Nasuprot tome, odnosno kao bolji izbor, zauzimate se za to da se dionice iz portfelja države najprije ponude djelatnicima Croatije. Postoji li za to dovoljan interes u tvrtki?
Smatramo da bi Vlada prije nego što donese bilo kakvu odluku o privatizaciji najprije trebala ponuditi na prodaju dionice radnicima Croatia osiguranja po povoljnijim uvjetima, radi pravednosti, jer su zaposlenici Croatia osiguranja bili isključeni i iz pretvorbe društvenih poduzeća u Republici Hrvatskoj i iz uvjeta koje su imali radnici javnih poduzeća.
Tijekom privatizacije 2001. prikupili smo podatke o interesu radnika za kupnju dionica Croatia osiguranja i on je bio iskazan u iznosu većem od 130 milijuna kuna. Jasno je da bi se moralo provesti novo anketiranje radnika, kako bi se utvrdilo kakav je sada interes radnika za kupnju dionica.
Kao mogući izbor modela privatizacije proteklih se mjeseci spominjala i prodaja Croatia osiguranja građanima putem tržišta kapitala, za što postoje pozitivna iskustva IPO-a Hrvatskog telekoma i Ine. Što mislite o tom prijedlogu?
Mi smo još 2005. godine, kad se također spominjala privatizacija Croatia osiguranja, u javnost iznijeli prijedlog da se zaposlenicima omogući otkup dionica prema programu radničkog dioničarstva (ESOP), a dio ponudi na domaćem tržištu kapitala, i pozdravili bismo prodaju dionica građanima putem IPO-a. To bi bilo pravedno prema radnicima koji su dosad bili zakinuti za pravo otkupa dionica svoje tvrtke i prema građanima, a Croatia osiguranje ostalo bi u domaćem vlasništvu, kao jedna od rijetkih financijskih institucija u Hrvatskoj.
Upozoravate da je po zakonu iz 1992. godine Croatia izuzeta iz pretvorbe te da taj zakon nikad nije poništen. U tom zakonu, među ostalim, piše da o privatizaciji Croatia osiguranja odlučuje Hrvatski sabor.
Jeste li na tu činjenicu upozorili odgovorne i očekujete li da će se poštivati odredbe tog zakona?
Upozorili smo bivšu Vladu u rujnu 2011. godine, kad je donijela odluku o prijenosu dionica Umirovljeničkom fondu da je time bez provedene bilo kakve rasprave stavila odluku o privatizaciji Croatia osiguranja u svoju nadležnost, što mislimo da je pravno neutemeljeno, jer je Zakon o pretvorbi kapitala društava za osiguranje i reosiguranje u Republici Hrvatskoj iz 1992. pravo takve odluke dao Saboru Republike Hrvatske. A u svibnju ove godine upozorili smo i predsjednika Vlade Zorana Milanovića na taj naš dopis bivšoj Vladi. Očekujemo da će se odredbe tog zakona poštivati i da će se u Hrvatskom saboru provesti rasprava o potrebi privatizacije Croatia osiguranja.
Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge sindikata, ovih je dana žestoko prozvao Vladu da "ignorira socijalnog partnera i bježi od izravne komunikacije o modelu privatizacije Croatia
osiguranja".
Je li to točno i je li sindikat Croatia osiguranja spreman na taj dijalog?
Kako smo još 20. siječnja ove godine poslali prijedlog predsjedniku Vlade o mogućnosti dokapitalizacije Croatia osiguranja tako da radnici kupe dionice, te dopunu prijedloga 2. svibnja na koje smo dobili brze odgovore iz Ureda predsjednika Vlade da su naši prijedlozi proslijeđeni prvom potpredsjedniku Vlade RH i ministru gospodarstva Radimiru Čačiću, te ministru financija Slavku Liniću, a od njih nismo dobili nikakve odgovore, nego je, naprotiv, ministar financija najavljivao putem medija brzu privatizaciju Croatia osiguranja, s predsjednikom Hrvatske udruge sindikata Ozrenom Matijaševićem zatražili smo uključenje predstavnika sindikata u proces privatizacije Croatia osiguranja.
Smatramo da za dobro ili loše poslovanje nije krivo vlasništvo nego upravljanje. Ako je upravljanje loše, kriv je vlasnik jer on postavlja upravu
Sindikat Croatia osiguranja i ja osobno smo bili uključeni i u prvu i u drugu privatizaciju Croatia osiguranja. Tijekom prve privatizacije 1999. godine, koju je vodilo Ministarstvo financija, imali smo redovite radne sastanke s Povjerenstvom za privatizaciju Ministarstva financija, a tijekom druge privatizacije 2001. i 2002. godine imali smo redovite radne sastanke u Ministarstvu gospodarstva koje je tada provodilo privatizaciju.
U Vladi računaju da bi se prodajom Croatia osiguranja budžet mogao popuniti s dvije milijarde kuna. Je li taj iznos realan s obzirom da je u prvoj licitaciji 2001. godine slovenski Triglav za Croatia osiguranje ponudio samo 105 milijuna eura, a ponuda njemačkog Allianza od 56 milijuna eura bila je još skromnija?
U međuvremenu je 2006. po nalogu tadašnje Vlade Republike Hrvatske konzultantska kuća Deloitte izradila elaborat o procjeni vrijednosti Croatia osiguranja, te procijenila Croatia osiguranje na više od 400 milijuna eura, što je vrlo blizu godišnjim ukupnim prihodima tvrtke. Kako je od tada Croatia osiguranje nastavilo širenje u regiji, smatramo da bi tu procjenu trebalo ažurirati, te da očekivanja Vlade nisu nerealna.
Problem je u tome što taj iznos neće riješiti probleme proračuna, a Republika Hrvatska će se odreći profitabilne i stabilne tvrtke u svom vlasništvu koja svake godine donosi solidnu dobit, a potencijalni kupac mogao bi prodajom dijela nekretnina i društava kćeri i otpuštanjem radnika vrlo brzo vratiti uloženo.
Kolika je opasnost da po modelu privatizacije Croatia dospije u inozemno vlasništvo što bi, dugoročno gledano, vodilo tome da se svi gospodarski interesi koje ostvaruje ta tvrtka odlijevaju iz Hrvatske?
Croatia osiguranje stvoreno je 1884. upravo zbog potrebe za smanjenjem tuđeg utjecaja na području osiguranja i zato što se željelo spriječiti odljev kapitala iz zemlje. Jer ako kapital i nema domovinu, vlasnici kapitala itekako imaju domovinu i sve čine da u nju skrenu svoj kapital. Ne shvaćamo kako Vlada ne uviđa potrebu postojanja (u interesu Republike Hrvatske) nacionalnog osiguranja, pogotovo nakon pogreške napravljene prodajom gotovo kompletnoga bankarskog sektora stranim bankama.
Profesor s Ekonomskog fakulteta Drago Jakovčević, komentirajući primjedbe na efikasnost poslovanja Croatia osiguranja, kaže: "U Hrvatskoj se nikad nije raščistilo načelo da je za uspjeh tvrtke presudan menadžment, a ne vlasnička struktura”. To je direktna kritika vlasti i njezinu uplitanju u kadrovsku politiku, prečeste smjene uprava, zapošljavanje podobnih itd.
Kako biste vi to riješili u slučaju da prođe koncept prodaje dionica radnicima?
Mi smatramo da za dobro ili loše poslovanje nije krivo vlasništvo nego upravljanje. Ako je upravljanje loše, kriv je vlasnik, jer on postavlja upravu. Ne mislimo da bi radnici mogli kupiti većinski udio u Croatia osiguranju, mi samo smatramo da bi trebalo zaštititi interese radnika, tvrtke i države, najbolje modelom u kojem bi radnici mogli kupiti 24,9 posto dionica pod povoljnijim uvjetima, 25 posto + 1 dionicu smatramo da bi trebalo ostaviti u vlasništvu Republike Hrvatske, a preostali dio od 26,7 posto dionica ponuditi na prodaju građanima Republike Hrvatske putem IPO-a.
Modelom radničkog dioničarstva povećali bismo produktivnost i kvalitetu rada zbog bolje motiviranosti radnika i rukovoditelja za dugoročnu uspješnost društva
Slični model predlagali smo još 2001. godine.
Modelom radničkog dioničarstva povećali bismo produktivnost i kvalitetu rada zbog bolje motiviranosti radnika i rukovoditelja za dugoročnu uspješnost društva, a po svjetskim iskustvima znamo da su najstabilnije i najefikasnije tvrtke one koje imaju suvlasništvo radnika - malih dioničara.
I napokon, s kakvim adutima raspolažu sindikat i zaposlenici Croatia osiguranja u borbi da ono što smo naslijedili od prethodnih generacija razvijamo dalje svojim radom i pameću te ostavimo hrvatskim, a ne nekim inozemnim nasljednicima?
Kad je prije nekoliko godina najavljena mogućnost da bi talijanski Generali mogao dobiti kupca, reagirao je potpredsjednik talijanske vlade rekavši da je "talijansko vlasništvo nad Generalijem naslijeđe koje treba braniti, a ne samo stvar tržišta."
Mislimo da je i Croatia osiguranje nacionalno naslijeđe i brend koji bi naša država trebala braniti kao i preostale malobrojne hrvatske brendove.
Za početak ćemo tražiti pomoć i podršku svih koji misle slično, od saborskih zastupnika do neovisnih ekonomista i hrvatske javnosti.
Коментари
Постави коментар