Vrijeme je da mladi i obrazovani ljudi zavladaju osiguranjem
Profesore Šain, možete li nam dati komentar aktuelnog stanja na tržištu osiguranja u BiH. Činjenica je da imamo rast tržišta životnih osiguranja i preko 10 odsto, odnosno oko 4 odsto na nivou svih osiguranja.
Gledano kvantitativno to je tako, ali ako gledamo kvalitativno onda moramo gledati više aspekata koji su uvjetovali ovakve rezultate. Jedan od razloga je taj što ima prostora za razvoj životnih osiguranja i što tržište ni blizu nije zadovoljeno. Druga je stvar to što su ljudi sve više svjesni da kroz javni sistem socijalnog osiguranja, misleći pri tom na mirovine i zdravstveno osiguranje, ne mogu zadovoljiti svoje potrebe i tko god može osigurava si neki dodatni oblik socijalne sigurnosti. Moramo sa zadovoljstvom konstatirati da to je pozitivan trend, ali da li je on u strukturi dobar to je već jedno dubinsko pitanje.
Apeliram na sve nas koji radimo u osiguranju da vidimo koji je najbolji put da se usvoji pravna regulativa po evropskim standardima, ali primjerena bosanskom karakteru
S obzirom da ste predsjednik stručnog Savjeta Agencije za nadzor osiguranja F BiH možete li nam reći da li je i u kojoj mjeri unaprijeđen rad Agencije u proteklom periodu te kakve zakonodavne te organizacione promjene treba očekivati?
Ne bih da kompariram rad ovog saziva Savjeta s nekim prošlim, želim samo da podcrtam ono št smo mi uradili. Prvo, uveli smo jednu formalnu dinamiku sastajanja kroz dobro pripremljene sjednice najmanje jednom mjesečno. Na tim sjednicama rješavamo najaktuelnija pitanja i želimo imati potpuno ravnopravan dijalog s Udruženjem društava za osiguranje F BiH, iako nismo formalni partneri jer želimo da kroz međusobnu saradnju dođemo do najboljih rješenja znajući ipak što je čija nadležnost. Mi želimo da imamo dobru komunikaciju sa svim sastavnicama industrije osiguranja u Federaciji BiH, odnosno u cijeloj BiH, dakle s Aktuarskim društvom u BiH, Zaštitnim fondom F BiH, s Agencijom za osiguranje RS, Agencijom za osiguranje u BiH te Biroom zelene karte. Uočavam da sa stajališta društava za osiguranje izgledamo malo grubi i kruti, ali koliko mi snagom argumenata uviđamo situaciju na tržištu osiguranja je kompleksna i vrlo teška, što zbog nerazumijevanja vlasnika društava za osiguranje što zbog nerazumijevanja izvršne i zakonodavne vlasti u Federaciji, kao primjerice u slučaju Zakona o požaru i vatrogastvu. Mi smo krenuli u sagledavanje poslovanja društava za osiguranje, dopunu svih normativnih akata, jednu jaču primjenu normativne regulative, konstatirajući da nažalost neke stvari idu jako teško i da ima paralelizma i u samim organima vlasti.
Teška finansijska situacija u nekim osiguravajućim kućama, prema pisanjima medija, može značiti nove poremećaje na tržištu. Da li ova "zdrava" društva mogu izdržati teret obaveza koje se iz godine u godinu povećavaju? Pomenimo samo Bosansko-njemačko, Hercegovina ili Lido osiguranje koja su izgubila dozvole za rad posljednjih godina.
Ne želeći ocjenjivati rad prethodnog stručnog Savjeta i Agencije za nadzor osiguranja, procjena aktuelnog stručnog Savjeta je da je Agencija dosta često, iz nekih razloga, kasno reagirala vezano za neka društva za osiguranje pa je i kasno poduzimala onu posljednju mjeru, a ta je oduzimanje odobrenja za rad i pokretanje stečajno-likvidacionog postupka. Smatramo da treba imati sistem ranog upozoravanja koji će blagovremeno Agenciji ukazivati kad treba poduzimati odgovarajuće mjere da ne bi ona došla u docnju s nekim pravima i obavezama. S druge strane, moram javno reći da kada Agencija krene u postupak oduzimanja dozvole dolazi do velikih pritisaka formalne i neformalne naravi od nekih pojedinačnih pravnih i fizičkih osoba, s čim se vrlo teško nositi.
Moram javno reći da kada Agencija krene u postupak oduzimanja dozvole dolazi do velikih pritisaka s raznih strana, s čim se vrlo teško nositi
I s treće strane imamo da rad stečajnih i likvidacionih upravnika nekad bude toliko neprofesionalan da taj postupak dovodi do besmislice i apsurda. Zato molimo Udruženje društava za osiguranje da unutar sebe bude profesionalnije jer mnoga društva, nažalost, podcjenjuju i ne uvažavaju rad Agencije za nadzor osiguranja i ne izvršavaju mjere koje Agencija nalaže. Imali smo do sada situaciju da se odluke Agencije moraju provoditi ili da idemo na sudsku raspravu pa da vidimo tko je u pravu. Navešću primjer: kada je Agencija za nadzor tražila od više društava u Federaciji da izvrše dokapitalizaciju u određenom vremenu samo je jedno društvo to učinilo blagovremeno. Sva ostala društva koja su trebala izvršiti dokapitalizaciju u biti rade s neadekvatnim kapitalom. To Agencija ne može tolerirati.
Kad govorimo o mjerama koje Agencija poduzima, dilema je kako napraviti balans između objektivnih potreba da se usvajaju i primjenjuju evropski standardi, recimo, u oblasti finansijskog izvještavanja i činjenice da bi striktna trenutna primjena tih standarda dovela društva za osiguranje u Federaciji BiH, kako sami ističu, u vrlo tešku i bezizlaznu situaciju?
Stručni savjet Agencije, na čijem sam čelu, je apsolutno svjestan realne situacije društava za osiguranje u F BiH i njihovog javnog značaja za svakog pojedinca, fizičku i pravnu osobu, za Federaciju i državu BiH. Mi znamo da kada bi trenutno rigidno primijenili sve propise, da bi najveći broj društava došao u izuzetno tešku situaciju, a više od pola bi ih gotovo izgubilo licencu za rad. Agencija ne želi rigidno primijeniti propise niti će bez "liječenja", faktički nekom uskratiti priliku za preživljavanje. Ali društva za osiguranje moraju iščistiti svoje bilanse. Zato smo nedavno i donijeli Uputstvo o vrednovanju bilansnih i vanbilansnih pozicija koje je uznemirilo mnoga društava. Ima onih kod kojih to nije bio slučaj, i vjerujte da su neka društva, koja možemo svrstati u kategoriju "zdravih", pozdravila taj plan, dok su "bolesna" bila protiv toga. U bilansnim stavkama imamo jako puno potraživanja, a struktura našeg portfolia je uglavnom u neživotnim osiguranjima, odnosno najviše u osiguranju automobilske odgovornosti, a ova vrsta osiguranja se ne može naplaćivati u ratama, međutim, ona se naplaćuje u ratama uz nestručno korištenje kategorije bonusa i nekorištenje malusa te dolazimo do nerealnih cifri. A ako je netko od osiguranika, po osnovu automobilske odgovornosti, ostao nešto dužan iz protekle obračunske godine, on neće biti toliko svjestan da to vrati, odnosno plati, nego će prijeći u drugo društvo i dobiti u startu 50 posto bonusa na koji nema pravo. I dok "zaokruži" sva društva on će faktički tako imati osiguranje 15 godina. Društva za osiguranje knjiže ovo potraživanje u svojim bilansnim stavkama, dižu aktivu i prikazuju nerealnu sliku. Osiguravatelji su sami doprinijeli tome da dođu u lošu situaciju, a da ne kažem da su neka društva koja i dalje djeluju na tržištu stvorena iz čisto špekulativnih razloga. Zato bi mi u Agenciji voljeli da Udruženje društava za osiguranje tim društvima kaže: ili se popravite ili promijenite djelatnost. Jer oni će na kraju probati povući i ova dobra društva u ambis.
Iako se dosta pričalo o promjenama Zakona o privatnom (direktnom) osiguranju i Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu, pogotovo kroz aktivnosti Udruženja društava za osiguranja F BiH, ali i izmjena koje je predložila Agencija za nadzor, ova dva ključna zakona za osiguravatelje još uvijek nisu izmijenjena. Vi ste apelirali na to da osiguravatelji i Agencija idu s jednim, usaglašenim prijedlogom, a ne s različitima koji mogu izazvati zbunjenost kod zakonodavca. Što se događa po tom pitanju?
Možda nije mudro, ali ću biti iskren: tu se više upetljala politika od struke. Možda i neki treći element, neki proračuni koji nisu vezani za realnu situaciju u osiguranju u BiH. Ono što je nepobitna činjenica je da osiguranje spada u resor Ministarstva financija. Logično je da sva naša komunikacija s nadležnom Federalnom vladom treba ići preko Federalnog ministarstva finansija. Meni je žao što se ovdje nepotrebno napravio dupli kolosijek jer to je loše za sve učesnike u osiguranju, za osiguranike, cijelu djelatnost osiguranja i državu. I ovog puta apeliram na sve nas koji bilo što radimo u osiguranju da vidimo što je najbolji put da se riješi i usvoji pravna regulativa po evropskim standardima, ali primjerena bosanskom karakteru.
Budućnost tržišta jeste u liberalizaciji, ali to bi još uvijek bilo kontraproduktivno za BiH
Mi moramo ići ka evropskoj regulativi, ali moramo imati jedan mali prelazni period. Meni je žao što je Udruženje društava za osiguranje koristilo put preko Federalnog ministarstva pravde da bi došlo do razmatranja na Vladi F BiH, ali uz dužno poštovanje, to nije resorno ministarstvo za industriju osiguranja. Agencija za nadzor krenula je, po meni, sasvim logičnim putem preko Federalnog ministarstva finansija i onda su, doduše nezvanično, neki dužnosnici iz Vlade meni rekli: pa tko predlaže akte Ministarstvo finansija ili Ministarstvo pravde? To je neprofesionalan i neracionalna potez. Neka se Udruženje očituje prema onome što je Agencija uradila i neka kaže što valja, a što ne, a ne da donosi potpuno nove akte preko Ministarstva pravde. Ako oni u potpunosti negiraju ono što Agencija predlaže onda neka daju svoj prijedlog Ministarstvu finansija, a sve s ciljem pronalaženja kompromisa. Bez prave regulative koja će se poštivati u praksi nema uspjeha u ovoj djelatnosti.
S druge strane, da li je sva ova procedura ustavno utemeljena s obzirom da je direktor Agencije za osiguranje u BiH gospodin Omerhodžić nedavno izjavio da su bez saglasnosti Agencije novi entitetski zakoni neustavni?
Gospodin Omerhodžić je potpuno upravu jer Zakon o Agenciji za osiguranje u BiH, između ostalog govori i o harmonizaciji propisa u BiH. Meni je jako žao da se i tu upetljala politika. Kao profesor osiguranja i aktuarstva moram reći da osiguranje mora počivati na zakonu velikih brojeva i ova naučna istina mora se poštivati. Tržište osiguranja u BiH je ionako malo i ako ga podijelimo na dvije entitetske regule, dodatno ga usitnjavamo i od malog tržišta pravimo još manje gdje se onda ne može primijeniti zakon ni naučna istina ni tzv. izravnavanje rizika. Izmjene propisa u oba entiteta idu potpuno odvojeno od državne Agencije za osiguranje. I tu se upetljala politika jer već mjesecima ne funkcionira Upravni odbor Agencije na državnom nivou. A upravo Upravni odbor bi trebao da naloži da se svi ti propisi iz oba entiteta dostave državnoj agenciji, da ona na njih da svoje mišljenje jer imaju zakonsku obavezu harmonizacije propisa u BiH. Ako ih ona nikada ne vide to dovodi do potpune odvojenosti u pravnom reguliranju ovog ionako malog tržišta. Pravna nesređenost se dodatno pojačava time što društva iz jednog entiteta rade u drugom entitetu, no pitanje je po kojim pravnim regulama ako zakoni nisu do kraja usklađeni i nemaju istu nadzornu i kontrolnu funkciju? Ako se isti čin kršenja pravne norme različito sankcionira ili se dozvoljava nelojalna konkurencija. Zašto nitko u Vijeću ministara BiH ne reagira i zašto se ne pokrene odgovarajuća državno-politička aktivnost koja bi dovela do poštivanja Agencije za osiguranje u BiH?
Agencija za osiguranje u BiH, koliko mi je poznato, još od juna prošle godine nema Upravni odbor, odnosno procedura njegovog imenovanja još traje. I sami ste svojevremeno bili predsjednik ovog tijela bez čijeg rada Agencija faktički ne može ništa napraviti. Kako vi gledate na tu činjenicu i na poziciju Agencije? Da li je ona na neki način žrtva političkih tenzija između entiteta i različitih političkih faktora unutar entiteta?
Zakon o Agenciji za osiguranje u BiH donesen je 2004. godine i u njemu je stajalo da će Agencija profunkcionirati za šest mjeseci. Do 2006. godine se uopće nije pomaklo s realizacijom tog zakona, nego su tada Ured visokog predstavnika za BiH (OHR) i međunarodna zajednica, prateći koji su zakoni usvojeni a ne realizuju se, stavili na popis i ovaj zakon. Tada su iz OHR-a našli načina da privole tadašnje strukture u Vijeću ministara BiH da Agencija počne s radom, ali ona nikada nije dobronamjerno prihvaćena. Ta je Agencija bila i još uvijek je kao "engleska kraljica" i njen se rad stalno promatra politički, a ne stručno. To nekima izgleda odgovara, ali ne i struci, a pošteno govoreći, ne odgovara ni jednoj fizičkoj ni pravnoj osobi. I ovdje je očita prevlast politike nad strukom.
U posljednjem razgovoru prije otprilike godinu dana izjavili ste da ni mentalno, ni profesionalno ni materijalno nismo zreli ni spremni za liberalizaciju cijena AO. U međuvremenu je Svjetska banka prezentirala projekat "Liberalizacija tržišta obaveznog osiguranja od autoodgovornosti" i čini se da je interes ove moćne institucije da se ubrzano ide u tom pravcu. Koje je vaše viđenje ove situacije?
Nesumnjivo da poštujem mjesto i ulogu Svjetske banke, ali ostajem na istim osnovama onoga što sam rekao prošle godine. Dozvoljavam da Svjetska banka zna daleko više na globalnom nivou, ali bez nekog glorificiranja, smatram da ja poznajem situaciju unutar BiH daleko bolje od eksperata Svjetske banke koji su tu privremeno jer ja sam ovdje rođen i znam što je osiguranje. Prvu policu u životu prodao sam još 1969. godine i od tada aktivno živim i radim s osiguranjem. Budućnost jeste u liberalizaciji, ali to bi još uvijek bilo kontraproduktivno za BiH. Mi i imamo liberalizaciju koja nije formalizirana. S obzirom da veliki broj društava za osiguranje u BiH ne poštuje kategoriju bonusa i malusa svako društvo određuje da li će koristiti bonus ili malus a oni, nelojalno utrkujući se na tržištu, odmah idu s 50 posto bonusa, a Agencija to, nažalost, ne sankcionira. Do dalje zloupotrebe ide se davanjem na rate preostalih 50 posto ili ilegalnog vraćanja dijela premije u novcu ili naturi, od zelene karte, tehničkog pregleda, litara goriva...Zar to nije rigidna, ilegalna liberalizacija? A sad uvesti još i da premijski sistem bude liberaliziran, tvrdim da nemamo stručnih osnova za takvo što.
Prvo, nemamo adekvatnu bazu podataka o broju i starosti automobila, kvaliteti vozača, a prema podacima te iste Svjetske banke imamo preko 20 posto automobila koji imaju tablice, a nemaju plaćeno osiguranje. Na koji način će aktuar izračunati tu liberalizovanu premiju? To bi bilo uvođenje nekog haosa, kao da netko želi uništiti domaća društva vezana za AO i dati potpunu prednost društvima sa stranim vlasništvom. Nemam ništa protiv društava sa stranim vlasništvom, samo govorim o ravnopravnoj utrci na tržištu.
Aktuelne izmjene i dopune Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu u Federaciji BiH, koje se nalaze u parlamentarnoj proceduri, izazvale su snažnu negativnu reakciju svih osiguravajućih društava zbog tendencije da im se nametne ekskluzivna obaveza finansiranja zaštite od požara i to u nivou koji bi finansijski potkopao temelje branše.
Predlaganje takvog zakonskog rješenja je nepromišljen i neargumentiran potez. U jednoj nedovoljnoj informiranosti o karakteru institucija u financijskoj industriji općenarodno je mišljenje da su banke i osiguravajuća društva puni para te da je berza mjesto gdje se može samo zaraditi, a ne daj bože da se može izgubiti. To je jedna vrsta finansijske nepismenosti. U tom nepoznavanju karaktera finansijskih institucija, u ovom slučaju osiguravajućih društava, i polazeći od jedne neosnovane premise da osiguravajuća društva imaju novca koliko hoćeš, došlo se do potpuno pogrešnog zaključka da društvima za osiguranje bude prebačeno na teret ono što im uopće ne pripada.
Mislim da bi predlagač tog zakon trebao hladne glave promisliti i pitati struku i nadležnu Agenciju za nadzor osiguranja, ako već ne može shvatiti razmišljanja Udruženja društava za osiguranje i pojedinačnih društava. To nije rješenje problema punjenja budžeta za protivpožarnu zaštitu. Treba kulturno priznati da je napravljena greška jer ako bi se takav zakon usvojio i tražilo se njegova realizacija, to je neprocjenjiva sistemska greška i gušenje rada društava za osiguranje.
U kakvom je stanju struka osiguranja u BiH?
Moja je procjena da je došao tranzicijski period. Mogu reći, sa zadovoljstvom, da je od 2003. godine, kada je Ekonomski fakultet u Sarajevu uveo više predmeta iz oblasti osiguranja, da su poslije toga svi ekonomski fakulteti uveli neke predmete iz osiguranja i kada smo počeli dobivati školovane ljude iz osiguranja, stručna i naučna svijest počela je dobivati na masovnosti. "Stari" kadar koji se nije želio obrazovati i koji je ostao na onim "socijalističkim" sistemima edukacije i rada otežavajući je faktor u daljnjem razvoju tržišta osiguranja.
Vrijeme je za značajnu promjenu kadrovske strukture jer društva koja budu zadržavala stari kadar bez obrazovanja nemaju budućnosti
Osobno nemam ništa protiv tih ljudi, ali smatram da nisu u stručnoj kondiciji da dalje operativno vode i nešto značajnije rade u društvima za osiguranje. Hvala im na svemu što su do sada uradili, ali došla su nova vremena koja traže nova znanja. Vrijeme je za značajnu promjenu kadrovske strukture jer društva koja budu zadržavala stari kadar bez obrazovanja nemaju budućnosti.
Da li Ekonomski fakultet u Sarajevu na čijem ste čelu prati što se događa sa završenim diplomantima smjera bankarstvo i osiguranje, da li oni nalaze adekvatne poslove u struci, da li ih osiguravajuća društva uvažavaju kao specijaliste?
Govori se da u BiH ima jako puno ekonomista na biroima za zapošljavanje. Ekonomista sa završenim Ekonomskim fakultetom Univerziteta u Sarajevu na biroima nema jako puno. Konkretno, svi kvalitetniji i sposobniji sa smjera bankarstvo i osiguranje su zaposleni.
Oni koji su manje kvalitetni su ili nedovoljno sposobni ili ne žele ići raditi u drugo mjesto. Ja vjerujem da onome koji želi da uči nije problem naći posao pogotovo jer društva za osiguranje i banke s privatnim kapitalom ne zanima politička osnova, nego samo znanje. Samo se morate stalno dokazivati. Slikovito rečeno, ako jedan dan ne trenirate fudbal pitanje je da li možete igrati u prvom timu.
Коментари
Постави коментар