U proizvodnji hrane osiguratelji su nužni partneri
Na ovakvo stanje stvari utječe nekoliko faktora: rast broja stanovnika (procjenjuje se da će do 2050. na planetu živjeti 9,1 milijarda stanovnika), promijenjene prehrambene navike i sve veća ovisnost o proteinima, politike vlada koje često zamrzavaju cijene hrane i ograničavaju izvoz, što povećava potražnju za njom. "Food security" termin je koji se koristi na međunarodnom tržištu, a predstavlja situaciju kad ljudi u svakom trenutku imaju fizički, socijalni i ekonomski pristup dovoljnoj, sigurnoj i nutritivno vrijednoj hrani koja potkrepljuje njihove potrebe i omogućava aktivan i zdrav život. ("The State of Food Insecurity in the World 2001", FAO, Rim, 2002.)
Uloga osiguranja u opskrbi dovoljnom količinom hrane
Osiguranje u sektoru poljoprivrede pomaže u upravljanju rizicima u lancu opskrbe hranom, prihodima poljoprivrednika, ali promovira i investicije u poljoprivredu, navodi se u studiji koju je proveo švicarski reosiguratelj Swiss Re, a objavljena je u časopisu Sigma. Osiguranje čak može poslužiti kao jamstvo pri uzimanju kredita, čime krediti postaju dostupniji i malim poljoprivrednicima, koji često imaju problema s financiranjem. Na tržištima u razvoju, na kojima je infrastruktura loša, osiguranje može ohrabriti ulaganje u skladištenje hrane, transport i logistiku.
Na svjetskoj razini, kako se navodi u spomenutoj studiji, premija osiguranja poljoprivrede dosegnula je 23,5 milijardi dolara u 2011. godini, a na tržištima u razvoju generira se samo pet milijardi dolara premije. Od 2005. do 2011. premija je na tržištima u razvoju snažno rasla godišnjom stopom od 30 posto, dok je na globalnoj razini taj rast iznosio 20 posto. Rast je najviše generiran u Kini i Indiji. Samo na tim tržištima 2011. generirano je 62 posto premije u tom sektoru. Bez obzira na takve podatke, osiguranje poljoprivrede na tržištima u razvoju je na niskoj razini i daleko je od toga da dostigne puni potencijal.
Kako bi se unaprijedila takva situacija, treba razviti strategije na globalnoj, nacionalnoj, institucionalnoj i individualnoj razini, navodi se u studiji Swiss Re.
Na tržištima u razvoju privatna osiguravajuća društva mogu znatno unaprijediti upravljanje rizikom u poljoprivredi. U tom sektoru osiguratelji mogu smanjiti utjecaj prirodnih katastrofa, te poboljšati kreditnu sposobnost poljoprivrednika, jer police mogu poslužiti kao jamstvo i smanjiti kamate, što bi poboljšalo uvjete kreditiranja, smanjilo odgovornost vlada u pokrivanju šteta, poboljšalo svijest poljoprivrednika o rizicima i nagnalo ih da prihvate mjere za smanjenje rizika...
Osiguranje, uz to, može ohrabriti ulaganje u opremu i tehnologiju, koja bi unaprijedila proizvodnju i poboljšala produktivnost. Uz to, potiče ekonomski sektor i promovira ekonomski rast, posebno na tržištima u razvoju, gdje poljoprivreda čini važan dio nacionalnog prihoda. Uz osiguranje prihoda, farmer je zaštićen i stabilan. Ako se poveća svijest ljudi i farmeri s niskim prihodima bolje shvate prednosti ove vrste osiguranja, postoji velika vjerojatnost da će se povećati i potražnja za konvencionalnim proizvodima osiguranja, ponajprije životnog i privatnoga zdravstvenog.
Kompleksno osiguranje
Osiguranje poljoprivrede jedno je od najkompleksnijih i najizazovnijih. Ima dugačku povijest na razvijenim tržištima SAD-a i Europe te postaje sve značajnije na tržištima u razvoju.
Na razvijenim tržištima postoji nekoliko vrsta proizvoda koji se nude u tom sektoru.
"Named-peril" osiguranje pokriva pojedinačne rizike kao što su požar i oluja. Ova vrsta osiguranja vrlo je razvijena na većini europskih tržišta i dostupna na nekim tržištima u razvoju.
"Multi-peril" osiguranje prinosa (MPCI) pokriva više rizika, uključujući poplave, katkad i bolesti. Polica uključuje i pokriće prihoda, a najzastupljenija je u SAD-u, gdje ima dugačku povijest. Osiguranje za određenu regiju temelji se na osiguranju određene regije, koja može biti definirana kao općina ili županija u kojoj se proizvodi ista kultura. Takve police postoje na mnogim tržištima - američkom, indijskom, brazilskom, meksičkom, kanadskom. Prednosti su im laka administracija i brza procjena šteta.
Osiguranje poljoprivrednih proizvoda od vremenskih neprilika također je jedan od proizvoda koji se nudi na svjetskom tržištu. Od zemalja u razvoju srednje i istočne Europe, ova vrsta osiguranja najprije je uvedena u Srbiji, no zasad je malo zastupljena, iako se u budućnosti očekuje snažan razvoj.
Na tržištima u razvoju osiguratelji mogu znatno unaprijediti upravljanje rizikom u poljoprivredi - mogu smanjiti utjecaj prirodnih katastrofa, poboljšati kreditnu sposobnost poljoprivrednika, smanjiti odgovornost vlada u pokrivanju šteta, poboljšati svijest poljoprivrednika o rizicima...
Osiguranje stoke pokriva osiguranje goveda, svinja i životinja od smrtnosti i bolesti koje nisu epidemiološkog karaktera, požara, prirodnih opasnosti i nesreća. Bolesti koje su posljedica epidemije mogu također biti pokrivene osiguranjem. Takve rizike proizvođači često podcjenjuju, a mogu biti itekako značajni. Tijekom prvog desetljeće 21. stoljeća gubici od ptičje gripe u Aziji popeli su se na devet milijardi eura, a 250 milijuna peradi moralo je biti usmrćeno.
Osiguranje akvakulture omogućava pokriće za određene ribe, poput tunjevine, lososa i druge vrste "vodenih farmi", poput škampa i školjki od prirodnih opasnosti, cvjetanja algi, predatora, bolesti. Iako njihov uzgoj postaje sve popularniji, osiguranje u tom sektoru uopće nije razvijeno. Osiguranje plantaža namijenjeno je vlasnicima plantaža eukaliptusa ili borova, a pokriva rizike od požara i oluja. Ova vrsta osiguranja ima vrlo mali postotak udjela u ukupnom osiguranju gospodarstva. Zastupljeno je na tržištima Australije, Kanade, Novog Zelanda, Njemačke i Francuske. Brzo se razvilo i u Južnoj Americi. Procjenjuje se da je u Čileu i Urugvaju osigurano 80 posto šumskih područja.
Osiguranje staklenika pokriva štete od mraza koji može oštetiti opremu i staklenik. Primjerice, u istočnoj Africi vrlo je razvijena proizvodnja cvijeća u staklenicima. Zrakoplovi sa svježim proizvodima lete za Europu i riječ je o vrlo sofisticiranom lancu opskrbe i takva vrsta proizvodnje zahtijeva odgovarajuće osiguranje i reosiguranje. Na tom tržištu lokalni osiguratelji prodaju police, ali su podržani međunarodnim reosiguravajućim kompanijama.
Izazovi poljoprivrednih osiguranja na svjetskom tržištu ogledaju se u nedostatku odgovarajuće politike podrške i zakonskog okvira, svjesnosti poljoprivrednika o nužnosti osiguranja, distributivnim kanalima u ruralnim krajevima, kvalitetnim podacima za određivanje cijene i tome koliko su osiguratelji spremni da pronađu sve učinkovitije poslovne modele. Pristup osiguratelja na svakom tržištu morao bi biti prilagođen potrebama lokalnih poljoprivrednika, a u obzir bi se trebale uzeti i jedinstvene karakteristike tržišta. Potrebni su specijalizirane ekspertize, učinkovit proces procjene šteta i inovativne procjene izloženosti riziku, te očuvanje prihvatljive razine premija.
Poljoprivredna osiguranja u Hrvatskoj
Štete od elementarnih nepogoda u poljoprivredi u Hrvatskoj svake se godine procjenjuju u iznosima od nekoliko stotina milijuna kuna do nekoliko milijardi. Samo mali dio tih šteta, prosječno oko 20 milijuna kuna godišnje, nadoknadi se kroz sustav pomoći kojim država isplaćuje novac nakon prijave štete. Štete od suše u 2012. godini procijenjene su na čak milijardu i petsto milijuna kuna.
U Hrvatskoj se, kad je o poljoprivrednim osiguranjima riječ, nudi osiguranje od cijelog niza rizičnih čimbenika, ali ne i od suše. Suša nije predmet osiguranja ni u većini drugih zemalja jer je prerizična za osiguratelje ako ne postoji sustav navodnjavanja. No, u Hrvatskoj sustav navodnjavanja omogućen je tek u zanemarivom postotku poljoprivrednih površina.
Ulaskom Hrvatske u EU otvara nam se fond ‘zelena kutija’, uz pomoć kojeg bismo mogli povući 336 milijuna kuna, što znači da bi se premije poljoprivrednih osiguranja proizvođačima subvencionirale 65 posto. No, uloga države u poljoprivrednim osiguranjima morala bi biti veća, a kako bi se to ostvarilo, potrebno je javno-privatno partnerstvo koje bi omogućilo učinkovitiju upotrebu proračunskih sredstava, diverzifikaciju rizika, upravljanje rizicima koji prijete poljoprivrednoj proizvodnji, niže troškove osiguranja, transparentni sustav za poljoprivrednike.
U Italiji država subvencionira 67 posto ukupne premije poljoprivrednog osiguranja, u Španjolskoj 49 posto, uključujući regionalne subvencije lokalnih vlasti, u Austriji 46 posto uključujući regionalne subvencije te 50 posto za tuču i mraz, u Sloveniji od 2006., za osiguranje od osnovnih opasnosti (požar, tuča i udar groma) 30 do 50 posto, a u Hrvatskoj od 25 posto do 75 posto.
Tih 25 posto izdvaja Ministarstvo i to je sigurna subvencija, a ostatak je na županijama i nerealan je. Realno je da su u Hrvatskoj osiguranja pokrivena subvencijama najviše do 35 posto. Glavni razlozi koji utječu na ekonomsku stabilnost poljoprivrednika su poljoprivredna politika, odnosno razvijenost legislative, strategija, tržišnim ugovori, potpore. Stabilnost ovisi i o organiziranosti otkupljivača, odnosno trgovaca zbog pritiska na cijenu i kvalitetu proizvoda, na pridržavanje načela struke u proizvodnim procesima, a napokon i o klimatskim promjenama.
Ulaskom Hrvatske u EU počinje i za nas vrijediti ugovor Europske unije s WTO-om, kojim su definirane i klasificirane državne potpore kao potpore iz "zelene košare" (potpore bez utjecaja na tržište), "plave košare" (izravna plaćanja) i "žute (crvene) košare" (tržišno iskrivljujuće).
Urugvajskom rundom pregovora dogovoreno je da će javne potpore u području upravljanja rizikom u poljoprivredi (fondovi državne pomoći i subvencioniranje premije osiguranja) biti svrstane u "zelenu košaru". Od 2010. novom regulacijom na razini EU uvjetovano je da državne potpore moraju biti u paketu s osiguranjem, a već su prije određene države ukinule mogućnost korištenja državne pomoći za osigurljive rizike. Preporuke za Republiku Hrvatsku trebale bi ići u smjeru promicanja konkurentnosti, podizanja svijesti poljoprivrednih proizvođača o osiguranju kao najboljoj strategiji upravljanja rizicima u poljoprivredi te suradnji javnog sektora, odnosno Ministarstva s osiguravajućim društvima.
Prema podacima Hrvatskog ureda za osiguranje, u veljači 2012. bruto premija osiguranja usjeva i nasada iznosila je 2,5 milijuna kuna i njihov je udio u ukupnim premijama bio samo 1,32 posto. U veljači 2013. ipak bilježimo porast, pa je tako bruto premija bila 3,9 milijuna kuna, što je 2,40 posto udjela. Kad je o osiguranju životinja riječ, u veljači prošle godine bruto premija je iznosila 39,5 milijuna kuna, da bi godinu dana poslije pala na 35,8 milijuna. I broj osiguranje je pao sa 551 na 430.
Članak je preuzet iz tiskanog izdanja Svijeta osiguranja
Коментари
Постави коментар